Zašto keramičke pločice ne lepiti u malteru

Zašto keramičke pločice ne lepiti u malteru
Nekada su pločice lepljene direktno u cementni malter, košuljicu i/ili beton. I danas ima majstora koji zagovaraju ovakav način ugradnje. Međutim prednosti ovakvog načina ugradnje skoro da i nema, a mana je mnogo.

Prednost ugradnje direktno u malter "materijal"

Jedna jedina okolnost koja se može smatrati prednošću ugradnje keramičkih pločica direktno u košuljicu je brzina gradnje. Ugrađujući kramiku na ovaj način postoji samo korak postavljanja keramike u svežu košuljicu.

Lepljenjem keramičkih pločica lepkovima za keramiku ugradnja se odvija u više koraka:

  1. Ugradnja košuljice,
  2. Sušenje košuljice i prirpema za lepljenje,
  3. Lepljenje keramike i
  4. Fugovanje i čišćenje.

Četiri koraka naspram jednog ili dva ukoliko se lepe pločice direktno u malter bez ikakve sumnje je prednost.

Međutim, ne sme jedna prednost da prevagne iako su mane brojnije. Mane, problemi koji se javljaju u sistemu su posledica stresa koji se javlja zbog različitih osobina podloge u ovom slučaju košulice/betona i keramičkih pločica.

Neke od pojava koje su posledica stresa u sistemu podloga obloga su prikazane na slikama ispod [1] i [2].

Izdignute plocice usled skupljanja podloge

Izdignute plocice

Potrebno je eliminisati uticaj različitih osobina i ponašanja raznorodnih materijala u sistemu.Postoji više uzroka koji dovode do pojave stresa u sistemu a anjbitniji su: termički stres, skupljanje podloge i upijanje vode.

Termički stres

Svi znamo da se tela na toploti šire, a na hladnoći skupljaju. Isto se dešava i u sistemu zalepljenih pločica. Stepen skupljanja odnosno širenja materijala će zavisiti promene temperature, inicijalnih dimenzija materijala i specifičnog toplotnog koeficijenta linearnog širenja materijala [3]

Formula dimenzionih promena plocica

Toplotni koeficijent toplotnog širenja keramike je oko 0.006 mm/mK [3]. Ukoliko je ugrađena pločica (60 x 60) mm i tokom 24 časa dođe do promene u temperaturi od 20 K linearna deformacija bi iznosila oko 0.072 mm. Stoti deo milimetra, ali ako je površina prekrivena pločicama velika a prilikom lepljenja u materijalu često se ne ostavljaju fuge ovaj stres se uvećava a ne postoji materijal koji bi ga mogao kompenzovati. Kod keramičkih pločica većih dimenzija preko 1 m , na primer, ovaj stres još više dolazi do izražaja jer je deformacija direktno proporcionalna inicijalnoj dužini pločice, takođe, ako su klimatski uslovi takvi da je razlika između na primer dnevnih i noćnih temperatura velika stres koji će se pojaviti u sistemu usled linearnog širenja pločica je veliki.

Skupljanje podloge

Podloga je najčešće cementni materijal tj. cementna košuljica. Cement tokom hidratacije čini da se materijal skuplja. Skupljanje podloge nastalo kao posledica hidratacije cementa doprinosi pojavi i/ili povećanju stresa u sistemu. Aproksimativno se može uzeti da je skupljanje betona tokom godine iznosi oko 1 mm po dužnom metru. Ukoliko se pločice lepe direktno u beton/malter u sistemu nedostaje komponenta koja će moći da kompenzuje ovo skupljanje podloge.

Upijanje vode

Upijanje vode takođe može dovesti do promene u dimenzijama materijala. Upijanjem vode odlazi do povećanja zapremine materijala. Ovaj uzrok pojave stresa u sistemu je kritičan i primetan tek ukoliko se radi o jako upijajućim pločicama, ali svakako u zbiru sa ostalim uzrocima doprinosi povećanju stresa.


Zašto koristiti odgovarajući lepak za keramiku

Prilikom postavljanja pločica direktno u materijal ne postoji komponenta sistema koja i kompenzovala sva naprezanja i stresove koji se dešavaju pojedinačno u materijalima a samim tim se prenose i na sistem i zbog toga je povećana verovatnoća da može doći do problema u sistemu: odlepljivanje pločice, pucanje pločica i sl.

Da bi se izvršilo poništavanje postojećih stresova u sistemu ubacuje se komponenta koje te stresove može da izdrži i što je nabitnije ne prenese na treću komponentu sistema. Ukoliko pločica upija vodu i ima veliki koeficijent širenja potrebno je izabrati takav lepak da se širenje nastalo zbog toga ne prenese na podlogu tj. košuljicu ili beton.

Nameće se i logičan zaključak da je za što zahtevnije pločice potrebno koristiti i kvalitetniji lepak klase C2. Ukoliko je pločica velikih dimenazija preko na primer 0.5 m2 obavezno je korišćenje S1 lepkova jako fleksibilnih leopkova koji sadrže velike količine polimera koji im omogućavaju da izdrže veća naprezanja i kompenziju stres koji se generiše u sistemu obloga-lepak-podloga.


Izvori

  1. 1. Fotografije izdignutih pločica, https://www.facebook.com/permalink.php?id=873083719462635&story_fbid=1702788553158810, 15.04.2021.
  2. Fotografija izdignutih pločica, http://sgd-construction.com/what-should-you-do-for-fixing-popping-floor-tile/ , 15.04.2021.
  3. Josef K. Felixberger, Polymer-Modified thin-bed tile adhesives, 12.08.2008, strane 50 - 53.


Vaš komentar

Možete upisati još 500 karaktera